MINT VINIL TJEDNA: J.R. AUGUST – DANGEROUS WATERS
08/04/2022

Hej!
Jako smo bili sretni što smo u rubrici „Mint vinil tjedna“ mogli ugostiti supermegatalentiranog kantautora J.R. Augusta i njegovu ploču „Dangerous Waters“.
U našem dućanu u Dubravi 31 uspjeli smo razgovarati s Nikolom svega nekoliko dana prije objave njegovog novog albuma koji će također biti objavljen na vinilu. Nadamo se da se uhvatili njegov fantastičan novi singl i odličan spot „Dealing With The Pain“.
OPASNE VODE
„Dangerous Waters“ je moje prvo dijete, ploča koju sam čekao 30 godina. Objavljena je krajem 2019. za Croatia Records i to odmah dupla, da ne bi bilo zafrkancije! (smijeh) Pripremao sam ju jako dugo, kako to i obično bude s prvim pločama. Mislim da je ispala dosta kvalitetna i doslovno nema niti jedne pjesme za koju mi nije drago da gore ili da sam je napisao. Istinabog, neke su jako duge, neke su čak po sedam, osam ili devet minuta. Lijepo je imati jednu takvu ploču u kolekciji!“
UPEČATLJIVA NASLOVNICA
„Ta fotka je stara već osam godina. Nastala je na snimanju mog drugog spota „Distort Reality“ i iz zafrkancije me tad moj frend i čovjek koji je snimao spot Luka Smuk fotkao dok sam ležao u kadi krajem kolovoza na jednoj livadi na planini Ivančici u Zagorju. Sjećam se da sam prije toga morao staviti zlatnu ribicu u usta. Sve za umjetnost!“
„Vidim da imam ne samo više brade, već mi je i sijeda sada. Super je vidjeti kako čovjek stari, pogotovo za ovakve nekakve „monumentalne“ slike gdje nije samo u tvojoj privatnoj kolekciji fotografija, nego se tu čak i prodaje.“

Nikola je poznat kao jedan od rijetkih izvođača na našoj glazbenoj sceni koji sam detaljno promišlja svoje glazbene projekte.
„Moram priznati da cijelo vrijeme imam te neke procese i tako živim život. 90% vremena mi je glava u oblacima. Ponekad to ima svoje prednosti, a ponekad mane. Kada sistematično to radim, kad mi ideje i energija nisu raspršeni i kad se odlučim za neki koncept poput ovoga, onda i to dugo traje, ali onda znam u kojem smjeru idem pa su mi misli fokusirane na taj jedan specifični koncept. Ovdje sam znao od kojih će se pjesama sastojati album, koja će fotografija biti na naslovnici, znao sam koncept i da će sve biti u crno-bijeloj tehnici. Znao sam koje ću spotove raditi za taj album. Znao sam da ga definitivno želim na duplom vinilu i slične stvari.“
„Moram priznati da sad već osjećam ponos, a tu emociju jako rijetko osjećam. Gotovo nikad. Osjećam ponos kad se sjetim koliko je trebalo udarati glavom kroz zid, koliko je trebalo biti uporan i koliko je trebalo slušati samog sebe, a ne druge, koliko je trebalo biti autentičan i koliko dugo vremena mi je trebalo da ne odustanem kako bi se sve ovo dogodilo. Kad vidim sebe tu mlađeg, baš sam ponosan na ovu ploču. S druge strane, bilo bi čudno da nisam. Na primjer, ovaj sljedeći album koji izlazi, premda je nastao u puno kraćem vremenu, trudim se promisliti do zadnjeg detalja da sve bude onako kako sam htio tako da kasnije nemam kog drugog kriviti u slučaju da se ne budem osjećao ponosnim, da si ne mogu ništa zamjeriti. Albumu „Dangerous Waters“ nemam apsolutno ništa zamjeriti, osim ovog razmaka između mojih inicijala za koji nisam kriv! (smijeh)“
USKORO NOVA PLOČA
Za novu ploču Nikola kaže da će biti potpuno suprotnost ovoj! Dok „Dangerous Waters“ ima duge pjesme, na novoj će najdulje pjesme biti 5-minutne. Kaže da će napredak definitivno biti vidljiv.
„Znao sam da ću snimati spotove koji će biti dosta šokantni i „krvavi“, provokativni, čudni i da će ljudi na njih odreagirati na određeni način. Odlučio sam dati kontrast tome pa da naslovnice CD-a i LP-a budu bez ijedne fotografije i da jedino što možeš iščitati bude naziv albuma i moje ime, pa sam ga htio pokazati u cijeloj duljini – John Raven August, a unutra tekst, naravno. CD će izgledati kao mali molitvenik sa zlatotiskom, a LP će biti jednostruka ploča, crna, koja izgleda kao Biblija, budući da je sve to u nekoj kršćanskoj maniri i pod utjecajem tih simbola.“
IZVOĐAČI KOJI SU GA POTAKNULI NA STVARANJE
„Prvo su to bili ljudi koje uopće nisam vidio, nego sam čuo njihovu glazbu. Prvo što mi pada na pamet je onaj famozni Casio sintić na kojem sam naučio svirati „My Way“ od Sinatre, zatim „Boogie Woogie“ od čovjeka na klaviru koji je došao naštimati taj klavir, a odmah nakon toga sam slušao one za koje sam znao kako se zovu, a to su Mozart, Chopin, Beethoven, Debussy i ostali. Naravno da su mi svi ti ostali i danas omiljeni, ali ne znam je li to simbolično, sudbinski, ali drago mi je da jesu. Još uvijek obožavam te iste izvođače, a pogotovo klasiku. Klasiku slušam otkad znam za sebe.“
PRVI GRAMOFON
„To je zanimljivo. Poslušao sam ovu ploču, ali ne na način na koji sam htio. Čekam da prođe još par godina. Nikako da nabavim dobar gramofon. Gramofon je bio moj prvi doticaj s muzikom, starci su ga kupili i nije bio bogznakaj, brzo se pokvario. Donijeli su ga doma iz Njemačke i onda sam ja preslušavao te ploče. Danas još uvijek nemam gramofon jer ne želim kupiti nešto za neku siću, a trenutno su mi neke druge stvari još uvijek prioriteti. Ne slušam muziku na gramofonu, ali kad odem kod nekih svojih prijatelja, onda je tako slušamo. Glazbu najčešće slušam u autu, u posljednje vrijeme preko mobitela. Naravno, sve ono što se ne bi trebalo. S druge strane, kvaliteta zvuka kod mene uvijek pada u drugi plan. Uvijek mi je najbitnija poruka pjesme. U autu slušam jako puno countryja što izluđuje sve moje bližnje i prijatelje, a kad sam doma, onda slušam puno klasike u svom studiju jer imam super zvučnike. Nisam baš neki ljubitelj streaming servisa, iako sam se probao priviknuti. Nije mi to najsretniji način.“
IZBOR J.R. AUGUSTA
„Willie Nelson definitivno, ali on mi nije omiljeni. Bonnie Raitt ok, Kennyja Rogersa ne volim. Rita Coolidge! Nju obožavam, iako većinom duete s Krisom Kristoffersonom. Dolly Parton, može! Plavu travu zaborava nikad nisam slušao, ali znam pjesme, naravno.“
S obzirom na to da nije pronašao ploču svog omiljenog Merlea Haggarda, Nikola se prebacio na policu s klasičnim naslovima. Otkrio nam je da je nedavno bio na koncertu gdje se izvodio Mozartov Requiem.
„Bio sam i na Chopinu, koji je jedan od mojih omiljenih. Svirao je Pogorelić. Stvarno fenomenalan koncert. Sve je to fenomenalno – i Gershwin, i Chopin, i Händel, Mozart, naravno, Verdijeve opere, Bach kao tata-mata! Iako neki vele da mu je žene pisala sve te stvari pošto je toliko toga napisao da ne možeš vjerovati kako je jedan čovjek bio u stanju to napisati – svakih tjedan dana novu misu od sat vremena. To je nevjerojatno.“