KRATKA POVIJEST GLAZBE: 50-TE

Dragi čitatelju,

Ovaj tekst o glazbi 50-ih početi ću sa jednim vozačem kamiona koji je nebrojeno puta pokušao raditi nešto vezano uz glazbu. Međutim, jedina značajnija stvar koju je napravio bila je ta da se njegovo ime našlo na jednom papiriću u glazbenom studiju, pored kojeg je pisalo “dobar pjevač”. Ostale izdavačke kuće su ga odbile sa izgovorom da zna pjevati, ali da nema sluha. Čak su mu govorili da se ostavi gitare, koju je inače neprestano nosio sa sobom još od školskih dana, i drži se vožnje kamiona. Onda je jednoga dana šef tvrtke Sun došao na zamisao kako bi bilo savršeno naći bijelca sa crnačkim glasom. Od nekud je dobio snimku balade vozača kamiona i pomislio da bi to moglo biti to što traži. 

Vozač je dobio novu šansu. 

Pozvan je u studio, ali zbog prevelike treme nikako niti jednu pjesmu nije mogao dobro otpjevati. Kada se već mislilo da je sve gotovo, počeo je svirati pjesmu Arthura Crudupa i tako je sve krenulo. Upravo tu pjesmu su uspjeli snimiti i nakon 3 dana je pustiti u eter jedne radio stanice. Ubrzo nakon toga, slušatelji su počeli nazivati radio stanicu i raspitivati se o pjevaču. Radio stanica je bila primorana od strane slušatelja neprekidno puna dva sata, iznova i iznova, puštati tu istu pjesmu. Svi slušatelji bili su uvjereni da se radi o mladom afroamerikancu. Međutim, pored opaske “dobar pjevač”, na onom papiriću u glazbenom studiju, stajalo je ime Elvis Presley.

NASTANAK ROCK ‘N ROLLA

50-ih se glazbena scena počela drastično mijenjati, a jedna od najvažnijih prekretnica bila je nastanak rock ‘n rolla. Pojavili su se neki novi instrumenti. Sve je manje djece željelo svirati violinu, a klavir je postao instrument za čudake. Električna gitara, te posebno bubnjevi koji su se u to vrijeme sastojali od svega par dijelova kože i par činila – ništa posebno, ali sasvim dovoljno – postali su sve. 

Upravo taj zvuk električne gitare i bubnjeva podijelio je stare i mlade. Stari se nikako nisu mogli priviknuti na kreštavi i glasni zvuk koji dolazi iz pojačala, dok su mladi sve vise ludili i kupovali sve što ima veze sa novonastalom glazbom – radilo se to o glazbenim instrumentima ili gramofonskim pločama. Kako su oni sve više novaca trošili na instrumente, tako su proizvođači sve više i više ulagali dobivena sredstva da što bolje usavrše instrumente.

Iako je sam početak rock ‘n rolla bio u Americi vrlo brzo se proširio i na ostatak svijeta. Kombinacija gitare, električne gitare i bubnjeva, te miješanje do tada već postojećih žanrova poput gospela, countryja, bluesa, jazza i r’n’b-a je sve zaludio.

Moram napomenuti da je u to vrijeme, kako u Americi tako i ostatku svijeta, rasizam bio jako prisutan. No, upravo taj novonastali glazbeni žanr spojio je dvije kulture – crnačku i bjelačku. Premda sam rock ‘n roll nije uspio promijeniti puno, ipak su bili vidljivi neki pomaci između crnih i bijelih izvođača. Crnci i bijelci zajedno su svirali u bendovima, međusobno snimali pjesme te ih svirali na radio postajama. 

Nažalost, premda se nešto pomaknulo, još uvijek je to bilo u jako malom razmjeru, tako da je veliki broj talentiranih crnih umjetnika imao ograničen pristup na određena mjesta zbog boje kože. Postoje mnoge teorije da su poneki bijeli glazbenici iskoristili priliku, okrunili se tuđim perjem i uživali u tuđim uspjesima. Jedan od primjera je Pat Boone koji je obradio pjesmu Little Richarda “Tutti Frutti”.

Sam izraz rock ‘n roll je koristio Billboard još krajem 40-ih, ali za njega je zaslužan Alan Freed, radijski voditelj koji je bio prvi koji je često puštao i promovirao novonastali rock ‘n roll. Isto tako, rušio je rasne barijere navodeći crnu i bijelu djecu da slušaju istu glazbu. Vrijednost njegovog doprinosa i rada prepoznali su mnogi tako da je 1986. ušao u Rock and Roll Hall of Fame, a 1991. je dobio i svoju zvijezdu na hollywoodskom Šetalištu slavnih. Nažalost, oba priznanja dobio je posmrtno.

BLUES + COUNTRY = ROCKABILLY

Osim samoga rock ‘n rolla koji je prevladavao, 50-ih su bili prisutni i mnogi drugi žanrovi koji su imali veliki utjecaj na tadašnju scenu.

Za sirov i hrapav zvuk bluesa bile su zaslužene električna gitara, usna harmonika i bubnjevi. Urbani blues procvao je početkom 50-ih kada su izdavačke kuće imale nakladu ploča u milijunima. 

Jedan od najpoznatijih bio je legendarni B.B. King koji je zbog svoga stila izvedbe bluesa sa električnom gitarom uvelike utjecao i na sve ostale blues glazbenike diljem svijeta. Kako se odmicala kraju pedeseta tako je i blues polako počeo gubiti na svome uspjehu. Pri samome kraju desetljeća ostao je popularan samo među afroameričkom publikom u regijama poput Chicaga, Memphisa i Mississippija.

50-ih su tu bile i country pjesme koje su se vrtile oko tuge, teških vremena, usamljenosti, tužnih odnosa i sličnih tema. Najpoznatiji glazbenik u to vrijeme bio je Hank Williams, a Kitty Wells ušla je u povijest kao prva žena koja je imala singl na prvom mjestu u zemlji sa svojim hitom “It Wasn’t God Who Made Honky Tonk Angels”. 

Tu su još bili Johnny Cash, Gene Autry, Hank Williams, Conway Twitty, Patsy Cline, Everly Brothers, June Carter Cash, Les Paul i Mary Ford.

Spajanjem country i rock ‘n rolla pojavio se još jedan glazbeni žanr nazvan rockabilly.

USPJEH POPA, ŠIRENJE GOSPELA I JAZZA

Tradicionalni pop, za kojeg se vjeruje da je postojao još od prvoga svjetskoga rata, svoju slavu i veliki broj novih slušatelja pridobio je upravo u pedesetima. Bio je to spoj pjesama koje su napisali vrhunski kantautori u izvedbi raznih vokalista, većinom uz pratnju orkestra i male skupine različitih svirača. 

Neki od poznatih glazbenika koji su izvodili tradicionalni pop u to vrijeme su bili Frank Sinatra, Rosemary Clooney, Dean Martin, Dan Doris, Nat King Cole, Bobby Darin, Peggy Lee, Johnny Mathis i Andy Williams.

Gospel, premda oduvijek prisutan samo u crkvama afroamerikanca, početkom 50-ih širi se izvan tih istih crkvi i sve više se seli u velike koncertne dvorane. Unatoč tome, mnoge zajednice i dalje u svojim crkvama održavaju evanđeoske nastupe solista i zborova. 

Mahalia Jackson i Ward Singer bili su neki od gospel umjetnika koji su snimili najprodavanije snimke.

Tu je bio i jazz koji je sa svojim sporim ili umjerenim tempom bio stvoren za opuštanje. Saksofon je bio zaslužan za taj lagani zvuk, kao i bubnjevi čiji je zvuk bio puno mekši nego kod ostalih žanrova u to vrijeme. Jazz je više bio usmjeren za istraživanje i usavršavanje samoga zvuka. 

Jedan od najutjecajnijih bio je Lester Young. Young je bio saksofonist koji je imao opušteniji stil od bilo kojeg druga izvođača, s fokusom na glatko sviranje i tendencijom zaostajanja za ritmom umjesto da ga gura naprijed. 

Glazbenici koji su pokrenuli cool jazz pokret bili su Miles Davis, Modern Jazz Quartet, Lester Young, Milt Jackson, Chet Baker, Dave Brubeck, Buster Harding, Gerry Valentine, Shorty Rogers, Budd Johnson, Gerry Mulligan, Bill Evans i vokalistica Lillie-Mae “Betty Carter” Jones.

USPJEH DOO-WOPA I BLUEGRASSA

Doo-wop je još jedan žanr glazbe koji potiče od afroamerikanaca. Ime je dobilo po zvuku koji su stvarali sami pjevači, što je bilo jedino prikladno budući da se doo-wop isključivo sastojao od vokala bez prisustva instrumenata.

The Turbans su bili prvi izvođači koji su imali uspjeha sa svojom pločom u tom žanru. Osim njih tu su još bili i The Platters, The Drifters, Frankie Lymon ,Teenagers The Demensions, The Capris, The Duprees, The Mystics, a najpopularniji bili su Dion i Belmonts.

Bluegrass američkih korijena koji su izvodili britanski imigranti kasnije se proširio i na afroamerikance koji su u njega dodali elemente jazza. Bluegrass se temelji isključivo na žičanim instrumentima kao što su gusle, gitara, mandolina i bas. 

Najpoznatiji izvođači bluegrassa bili su Bill Monroe i njegovi Blue Grass Boysi, kao i Jimmy Martin, Earl Scruggs sa Foggy Mountain Boysima, Red Allen, Bill Clifton i mnogi drugi.

Dok budete ovo čitali sigurno ćete naći ponekog izvođača koji po vašem mišljenju ne spada pod kategoriju glazbenog žanra u kojeg sam ga smjestio, ali to je upravo zbog toga jer su razni glazbenici u ono vrijeme bili dobro upućeni u sve žanrove koje su rado miješali i sa time su još više postigli slavu i privlačnost kod publike. Isto tako, bilo im jako važno pokazati se što široj publici pa su se tako okušali u više žanrova.

DAN KADA JE UMRLA GLAZBA

Ovaj tekst završiti ću sa tužnim događajem koji je poznat po izrazu “dan kada je umrla glazba”. 

Snježnog dana, 3. veljače 1959., neiskusan 21-godišnji pilot, upravljajući zrakoplovom za najviše 4 osobe, prevozio je trojcu velikih rock ‘n roll glazbenika Buddy Hollya, Ritchie Valensa i “The Big Bopper” JP Richardsona.

U to vrijeme Holly je sa svojim bendom bio na turneji na kojoj su mu se pridružili Valents, Richardons, Dion i Belmonts. Duga putovanja u hladnom autobusu loše su utjecala na pjevače koji su zbog lošeg ili nikakvog grijanja u autobusima bili izloženi gripi i ozeblinama. Nakon još jednog završenog koncerta upravo zbog tih razloga Holly je odlučio iznajmiti mali avion kako bi što prije stigao na odredište drugoga grada gdje ih je čekao novi koncert. Richardson, koji je već bio bolovao od gripe, zamijenio je mjesto s Jenningsom tako mu uzevši mjesto u avionu, dok je Allsup izgubio mjesto od Valensa u igri bacanje novčića. 

Ubrzo nakon polijetanja kasno u noć i u lošim zimskim vremenskim uvjetima, pilot je izgubio kontrolu nad avionom i srušio se u kukuruzište. Svi su putnici tragično preminuli.

Ovaj događaj se spominje u jako puno pjesama i filmova, a na samom mjestu nesreće postavljeni su spomenici i održavaju se godišnji koncerti sjećanja u čast mladim glazbenicima.

DOMAĆA GLAZBA 50-IH

Moramo se još dotaknuti i naših pjevača koji su bili popularni pedesetih te koji su postigli veliki glazbeni uspjeh. Radi se o Ivi Robiću, Stjepanu Jimmy Staniću, Zdenki Vučković, Betty Jurković, Rajka Vali. 

Krajem 1953. počeo je i Zagrebački festival koji je zamišljen kao festival skladatelja, a ne festival pjevača. Na festivalu je od 108 do tada neobjavljenih skladbi stručni žiri izabrao 12. Sve pjesme izvodili su Ivo Robić i Rajka Vali. Pobjednik prvog festivala bio je Ljubo Kuntarić sa pjesmom “Ta tvoja ruka mala”.

Toliko o pedesetima.

Namjeravao sam napraviti i top 10 listu pjesama, ali bilo mi je nemoguće izabrati među svim tim dobrim pjesmama.

Do mog sljedećeg članka o 60-ima, volio bih čuti koji su vaši omiljeni glazbenici iz 50-ih. Pišite nam na Facebooku ili Instagramu.

Do čitanja!

Vaš Toni